Uskrsna kokoš: šarena jaja bez bojanja

Uskrsne kokoši, često nazivane araukane, uzgojene su u Sjedinjenim Američkim Državama 30-ih godina 20. stoljeća. Nastale su križanjem dviju pasmina iz sjevernog Čilea – Colloncas i Quetros.

Pasmina Colloncas karakteristična je po tome što nema rep ni ušne čuperke te nosi plava jaja. S druge strane, Quetros imaju rep i izražene ušne čuperke, ali njihova jaja imaju drugu boju. Spajanjem tih osobina nastala je pasmina s jedinstvenim izgledom i svojstvima.

Araukane se često zamjenjuju s pasminom Ameraucana, koja je čistokrvna i nosi isključivo plava jaja. Osim toga, oko ovih kokoši postoje brojne narodne priče i tajanstvene legende, što im dodatno povećava zanimljivost.

Na prvi pogled araukane privlače pažnju svojim neobičnim izgledom. Za njih su tipični „napuhani“ obrazi i izraženi brkovi, koji im daju poseban i prepoznatljiv karakter.

Zahvaljujući svom podrijetlu, ova pasmina u sebi objedinjuje nekoliko jedinstvenih osobina, zbog čega je među uzgajivačima vrlo popularna ne samo zbog svoje korisnosti, već i zbog izgleda.

Najveća zanimljivost ove pasmine svakako je njezina nesivost. Araukane nose jaja u različitim nijansama – od plave i zelene, preko ružičaste, pa sve do klasične bijele ili tamnosmeđe.

Zahvaljujući toj raznolikosti, postaju pravi ukras svakog dvorišta, osobito u vrijeme Uskrsa, kada nema potrebe za bojanjem jaja.

Uskrsne kokoši vrlo su pouzdane nesilice. Nose jaja redovito tijekom cijele godine, a ni visoke ljetne temperature ne utječu značajno na njihovu proizvodnju.

Dok druge pasmine mogu smanjiti nesivost tijekom vrućina, araukane održavaju stabilan tempo i stalno nadopunjuju gnijezdo novim jajima. Godišnje mogu snijeti oko 240 do 260 jaja.