Mitarenje kokoši: zašto do njega dolazi i kako pomoći jatu?

Perje ima vrlo važnu funkciju za kokoši. Štiti ih od hladnoće, vjetra, vlage i sunčevog zračenja te im pomaže održavati stabilnu tjelesnu temperaturu. S vremenom se perje troši, lomi i gubi svoja zaštitna svojstva. Organizam zato staro perje postupno zamjenjuje novim. Jedan od glavnih poticaja je skraćivanje dana, zbog čega se izraženije mitarenje često pojavljuje upravo na prijelazu iz ljeta u jesen.

Zamjena perja obično se odvija postupno. Kokoši najprije mogu gubiti perje na području glave i vrata, a zatim na tijelu, krilima i repu. Kod nekih je jedinki promjena gotovo neprimjetna, dok druge neko vrijeme mogu izgledati vrlo neuredno.

Trajanje mitarenja nije jednako kod svih kokoši. Kod nekih se novo perje pojavi već za nekoliko tjedana, dok kod drugih cijeli proces može potrajati dulje.

Ulogu imaju dob kokoši, njezino zdravstveno stanje, kvaliteta hrane, okruženje i genetske predispozicije. Tijekom tog razdoblja uobičajeno je da se nesivost znatno smanji ili se na neko vrijeme potpuno zaustavi. Tijelo, naime, koristi veliku količinu energije i hranjivih tvari upravo za stvaranje novog perja.

Najvažnija je kvalitetna i uravnotežena prehrana. Budući da stvaranje novog perja povećava potrebu za unosom bjelančevina, jato bi trebalo imati na raspolaganju kompletnu krmnu smjesu koja odgovara dobi i načinu uzgoja.

U razdoblju mitarenja dobro je usredotočiti se prije svega na dovoljno kvalitetne hrane, čistu i svježu vodu, grit, kalcij te po potrebi i vitaminske ili mineralne dodatke. Pomoći mogu i suh, čist i dobro prozračen kokošinjac, kvalitetna stelja te pristup suhom prostoru za kupanje u prašini.

Smanjen broj jaja jedna je od najčešćih promjena tijekom mitarenja. Neke kokoši nesivost samo smanje, dok druge mogu na određeno vrijeme potpuno prestati nositi jaja. Tijelo u tom razdoblju ima drugi prioritet, a to je stvaranje novog perja. Proizvodnja jaja zato pada u drugi plan. Kada se kokoši izmitare i njihova se kondicija stabilizira, nesivost se može ponovno postupno poboljšavati.

Na njezin povratak utječe i duljina dana. U jesen i zimi prirodnog svjetla ima manje, pa ni nakon završetka mitarenja kokoši ne moraju odmah nositi jaja jednako kao u proljeće ili ljeto.

Ne mora svako ispadanje perja značiti uobičajeno jesensko mitarenje. Slično se mogu očitovati i paraziti, stres, međusobno kljucanje perja, neprikladna prehrana ili loši uvjeti u kokošinjcu.

Kod uobičajenog mitarenja najčešće se primjećuju postupna zamjena perja i rast novih pera. No, dobro je obratiti pozornost ako kokoš znatno mršavi, odbija hranu ili vodu, ima otvorene ili krvareće rane, novo perje joj dulje vrijeme ne raste ili se u jatu pojavljuju drugi znakovi bolesti.