Zašto se prepelice međusobno kljucaju i kako to spriječiti?

Jedan od najčešćih uzroka sukoba jest prevelik broj prepelica na premalom prostoru. Ako se ptice ne mogu međusobno izbjegavati, napetost među njima raste. U početku se to može očitovati samo naganjanjem, no s vremenom jedna prepelica može početi ciljano napadati drugu koja nema mogućnost pobjeći ili se sakriti.

Važan je i sastav skupine. Problemi su češći osobito ako je zajedno previše mužjaka. Oni se mogu međusobno nadmetati, a istodobno i pretjerano uznemiravati ženke. Ako se u skupini sukobi učestalo ponavljaju, isplati se provjeriti ne samo veličinu prostora nego i omjer mužjaka i ženki.

Svjetlo također ima značajan utjecaj na ponašanje prepelica. Prejaka, izravna ili dugotrajna rasvjeta može povećati njihovu aktivnost i razdražljivost te tako potaknuti agresivno ponašanje. Problematične mogu biti i nagle promjene – primjerice naglo paljenje svjetla nakon mraka ili treperavo svjetlo.

Ako se kljucanje pojavi bez drugog očitog razloga, vrijedi provjeriti i režim osvjetljenja. Prepelice ne bi trebale biti dugotrajno izložene jakom svjetlu, a eventualne promjene rasvjete preporučljivo je uvoditi postupno.

Kljucanje i čupanje perja može biti povezano i s neuravnoteženom prehranom. Prepelicama je potrebna hrana prilagođena njihovoj dobi i načinu držanja, s dovoljnim udjelom bjelančevina, mineralnih tvari i drugih važnih hranjivih tvari. Ako neke hranjive tvari dugotrajno nedostaju ili ptice nemaju dovoljno hrane, mogu se pojaviti nemir, čupanje perja i povećana agresivnost.

Obratite pozornost i na same hranilice. Čak i kada hrane ima dovoljno, problem može nastati ako joj sve prepelice ne mogu nesmetano pristupiti i moraju se natjecati za mjesto uz hranilicu.

Prepelice su osjetljive na promjene u okolini. Premještanje u drugi kavez, promjena rasporeda prostora za držanje ili dodavanje novih ptica može narušiti dotadašnje odnose u skupini i izazvati sukobe. Posebno problematično može biti izravno dodavanje nove prepelice u već ustaljenu skupinu.

Nove jedinke zato je preporučljivo postupno upoznavati s ostalima. U početku mogu biti odvojene pregradom tako da se ptice međusobno vide, ali se ne mogu napadati. Tek nakon toga može se pokušati s njihovim spajanjem. Ako dođe do ozbiljnijeg napada, ozlijeđenu prepelicu potrebno je odvojiti od ostalih. Ako je moguće jasno utvrditi agresora, preporučljivo je privremeno odvojiti i njega. Krv ili otvorena rana mogu, naime, potaknuti daljnje kljucanje i situacija se može brzo pogoršati.