Kako započeti s uzgojem gusaka?

Još prije nabave gusaka potrebno je razmisliti možete li im osigurati odgovarajuće uvjete. Guske su izrazito društvene životinje i najbolje napreduju barem u paru ili manjoj skupini. Guska koja se drži sama može biti pod stresom i češće tražiti kontakt s ljudima. Također treba imati na umu da su guske dugovječne životinje, pa njihov uzgoj predstavlja obvezu na dugi niz godina.

Važan je i pravilan odabir pasmine. Neke se pasmine uzgajaju prvenstveno zbog mesa, druge zbog jaja, dok se neke mogu dobro pokazati i kao prirodni čuvari dvorišta. Početnicima se zato preporučuje da pri odabiru ne gledaju samo izgled, nego i veličinu, temperament te potrebe određene pasmine za prostorom.

Guske većinu dana provode na otvorenom, pa im nije potreban složeno opremljen zaklon. Mnogo je važnije da gusarnik bude suh, dobro prozračen i sigurno zaštićen od grabežljivaca. Za razliku od kokoši, guske ne spavaju na prečkama, pa im je prije svega potrebno dovoljno slobodnog prostora na podu i kvalitetna suha stelja.

Idealan je prostran travnati ispust jer je ispaša prirodan dio njihove svakodnevice. Općenito vrijedi da što više prostora imaju na raspolaganju, to bolje. Ipak, ako dugo borave na istom mjestu, tlo se može raskvasiti, a vegetacija oštetiti. Ako prostor to dopušta, praktično je izmjenjivati pojedine dijelove ispusta i omogućiti travi da se postupno obnovi. Noću je ipak preporučljivo guske zatvarati u sigurno zaštićen prostor. Ni njihova veća veličina ne štiti ih pouzdano od lisica, kuna, pasa lutalica ili drugih grabežljivaca.

Jedna od velikih prednosti uzgoja gusaka jest njihova sposobnost vrlo dobrog iskorištavanja pašnjaka. Velik dio dana provode pasući mladu travu i druge biljke, pa uz kvalitetan ispust značajan dio hrane mogu pronaći same. Dobra ispaša potiče njihovo prirodno ponašanje i istodobno može smanjiti potrošnju dodatne hrane.

Ipak, nije dobro oslanjati se samo na travu tijekom cijele godine. Zimi, tijekom sušnih razdoblja, pri uzgoju guščića ili u sezoni razmnožavanja prehranu je potrebno nadopuniti odgovarajućom hranom koja osigurava dovoljno bjelančevina, vitamina i minerala. Kod guščića je osobito važno odabrati hranu prilagođenu njihovoj dobi i brzom rastu.

Većina ljudi guske automatski povezuje s ribnjakom, no on nije nužan za njihov uzgoj. Mnogo je važniji stalan pristup čistoj vodi za piće. Pojilica bi trebala biti dovoljno duboka da guska u nju može uroniti cijeli kljun te isprati nosnice i područje oko očiju.

Ako im omogućite i kupanje, primjerice u plitkom bazenu ili većoj posudi, sigurno će to rado koristiti. Kupanje im pomaže u održavanju perja i omogućuje im prirodno ponašanje. Ipak, treba računati na to da guske vrlo brzo zaprljaju vodu, a područje oko pojilica ili posuda za kupanje lako se može pretvoriti u blato. Zato je praktično posude redovito čistiti i, ako je moguće, postaviti ih na dobro dreniranu podlogu.

Guske su prilično otporne životinje, ali kao i kod ostalih domaćih životinja, isplati se svakodnevno pratiti njihovo stanje. Pažljiv uzgajivač brzo će primijetiti promjene u ponašanju, slabiji interes za hranu, neuobičajen položaj tijela ili to da se neki primjerak počinje odvajati od jata. Upravo takve sitne promjene mogu biti prvi znak zdravstvenog problema. Dio svakodnevne brige trebala bi biti i redovita kontrola čistoće gusarnika, stanja stelje, dostupnosti čiste vode i općeg stanja ptica.

Osnova uspješnog uzgoja pritom nije složena oprema. Guskama su prije svega potrebni društvo drugih gusaka, dovoljno prostora, siguran zaklon, kvalitetna hrana i stalan pristup čistoj vodi. Ako im osigurate takve uvjete, stvorit ćete odličnu osnovu za njihov zdrav i zadovoljan život.