Čime hraniti šumsku divljač zimi?

Hranu za divljač možemo podijeliti u tri glavne kategorije: voluminozna, zrnata i sočna. Voluminozna hrana obuhvaća trave, bilje, pa čak i mlade izbojke grmlja. Te vrste hrane obično se konzerviraju sušenjem. Za šumsku divljač idealna voluminozna hrana uključuje sijeno, sušene maline ili silažu. Ove namirnice predstavljaju prirodan izvor hranjivih tvari i pritom su blage za probavni sustav divljači.

Zrnata hrana je više dodatna, pa je važno pridržavati se određenih pravila. Nepravilna doza ili neprikladna vrsta može uzrokovati probavne smetnje, pa čak i smrt životinje. Od žitarica treba odabrati samo zob, dok su ostale neprikladne za prehranu šumske divljači. Kod kestena treba biti oprezan s količinom jer sadrže saponine koji u većim količinama izazivaju trovanje i probavne smetnje. Također, možete hraniti kukuruzom, žirom ili graškom (pripazite na doziranje jer se radi o zrnatoj hrani).

Sočna hrana uključuje voće i povrće. Od voća su najprikladnije jabuke, kruške ili marelice, dok od povrća prednost imaju mrkve, krumpiri i repa.

Divljači možemo dodatno pomoći solju koja je važan izvor klora i natrija. Sol se daje u obliku pasti koje se nanose na panjeve, gdje će se stvrdnuti. Divljač se može hraniti i kruhom, ali uz strogo pridržavanje pravila. Kruh mora uvijek biti potpuno suh, neslan, bez nadjeva i, što je najvažnije, ne smije biti pljesniv. Kruh se daje kada je mraz i ne očekuje se otapanje snijega, kako se ne bi smočio. Vlažan kruh izaziva probavne smetnje i proljev, što vodi iscrpljenosti i dehidraciji životinje. Zimi je svaka primljena energija ključna za životne procese i održavanje topline.

Voluminoznu hranu stavljamo na tlo ili u hranilicu. Kod sijena nije problem ako se namoči ili navlaži, ali mora biti bez plijesni. Zrnatu hranu doziramo tako da je divljač pojede unutar tjedan dana kako bi se spriječilo kvarenje. Postavlja se u korito ili hranilicu. Sočnu hranu režemo na male komade i dajemo u malim količinama. Kruh režemo na male kockice ili komade i također ga postavljamo u manjim dozama u korita.

Zimi životinje štede energiju, pa se kreću minimalno. Ako ih potjera pas ili se uplaše pa pokušaju pobjeći, troše velike količine energije. Kod slabijih vrsta to može uzrokovati upalu dišnih puteva ili čak smrt zbog iscrpljenosti. Srne su zimi bređe, pa bi mogle pobaciti. Zbog toga bismo se u šumi trebali ponašati kao gosti – tiho i mirno. Ako imamo sreće, možemo susresti divljač i uživati u tom prizoru.