Želučani čirevi kod konja

Konjski želudac je u odnosu na veličinu tijela prilično malen – kod velikog konja prosječni volumen iznosi oko 15 litara. Prilagođen je tako da gotovo neprestano probavlja i apsorbira male količine hranjivih tvari. Zato se u želucu konja stalno stvara želučani sok, koji sadrži klorovodičnu kiselinu i druge probavne kiseline. Želudac konja sastoji se od dva dijela – nežljezdanog (gornjeg) i žljezdanog (donjeg). Nežljezdani dio nema vlastitu zaštitu od djelovanja kiselina, pa mu je potreban stalni dotok sline, koja nastaje tijekom žvakanja. Slina je lužnata, pa štiti ovaj osjetljivi dio želuca. U gornjem dijelu želuca pH vrijednost iznosi 5–7, dok je u donjem dijelu 2–4. Konji se u prirodnom okruženju pase i do 16 sati dnevno. Ako nemaju pristup hrani, dolazi do povećanja kiselosti želuca. Čirevi najčešće nastaju kada želučani sok dođe u kontakt s gornjim, nezaštićenim dijelom želuca. Rizik se znatno povećava tijekom treninga na prazan želudac, kada može doći do prskanja kiseline na nežljezdani dio.

Klinički simptomi razlikuju se po intenzitetu kod pojedinih konja. Težina simptoma ne odgovara uvijek težini same bolesti – neki konji mogu pokazivati izražene znakove, dok gastroskopija otkriva samo blage promjene, ili obrnuto.

Među najčešćim simptomima su smanjen apetit, odbijanje hrane, mršavljenje, gubitak tjelesne mase, nervoznost i razdražljivost. Pojavljuje se i skoro vodenasti proljev te nepravilna stolica. Konj može pokazivati bol u trbuhu tako što se okreće, valja, udara nogama ili se ponaša nemirno. Tipični su i učestalo zijevanje, žvakanje „na prazno“, kiseo zadah iz usta i škrgutanje zubima. Uočava se pad radne sposobnosti – konji ne žele raditi zbog nelagode i nedostatka energije uzrokovanog smanjenim unosom hrane. Nakon hranjenja mogu se ležati kako bi barem djelomično ublažili nelagodu. Izražene promjene u ponašanju, poput nervoze, samoozljeđivanja ili agresivnosti, također su mogući znak bolesti.

Čirevi i druge bolesti gornjeg dijela probavnog sustava dijagnosticiraju se pomoću gastroskopije. Ovaj se pregled obavlja pod sedacijom. Gastroskop je oko tri metra duga fleksibilna kamera s optičkim vlaknom, koja se uvodi kroz jednu nosnicu konja i postupno prolazi kroz slijepu vrećicu, ždrijelo, grkljan i jednjak sve do želuca. Nakon što se uređaj uvede u želudac, potrebno ga je blago napuhati zrakom kako bi se omogućio potpuni pregled. Pregled traje oko 20 minuta, a konji ga obično dobro podnose. Prije gastroskopije konj treba biti najmanje 12 sati natašte i 3 sata bez vode. Hrana i voda životinji se daju natrag nakon prestanka djelovanja sedacije, obično unutar 30 minuta.