Zašto ne jesti pureća jaja?

Za razliku od kokošjih ili prepeličjih jaja i njihovih bezbrojnih toplinskih obrada koje su ljudi izmislili kako bi ih mogli jesti, pureća jaja se obično ne nalaze na jelovniku običnih restorana.

S druge strane, ponuda jela od purećeg mesa prilično je česta u restoranima. Tortilja s purećim mesom i povrćem u zadnje je vrijeme jedno od omiljenih cjelogodišnjih fit jela. Zaista, tko dosad nije probao pureću tortilju ne zna što propušta.

Pureće meso odlikuje se visokim udjelom bjelančevina i nižim udjelom masti u mišićima, pa se smatra dijetetički vrlo korisnim i k tome vrlo ukusnim, zbog čega ga ljudi tako rado jedu.

Domaći se puran od davnina uzgaja uglavnom zbog mesa, a manjim dijelom i zbog perja, iako se dakako od njega može imati koristi, kao i kod domaćih kokoši, i zbog jaja. Međutim, postoji jedno veliko ali.

Potražnja za jajima je velika, a toliku količinu jaja ljudima dugoročno uspijevaju osigurati samo kokoši. Domaće kokoši, odnosno lake pasmine kao što su Plymouths ili Rodajlends te druge uzgajane hibridne pasmine namijenjene nesenju jaja poput Leghorna, daleko iza sebe ostavljaju purice po broju snesenih jaja.

Domaća purica godišnje snese osamdesetak jaja. Nasuprot tome, kokoš, tzv. nesilica, godišnje može dati i do tri stotine jaja, što je otprilike četiri puta više.

Kada je u pitanju nesivost jaja, purice prolaze lošije od kokoši, čak i na malim farmama. Purice, za razliku od kokoši, nesu jaja izvan kokošinjca. Zbog toga su jaja jako ispostavljena i mogu postati lak plijen za kune ili druge šumske životinje.

Ali ako trebate nabaviti pureća jaja, to nije nemoguće. Samo budite oprezni, većina farmera prodaje rasplodna jaja za pure koja su namijenjena za valenje, a ne za izravnu konzumaciju.

Pureće jaje znatno je veće od kokošjeg, ali ima vrlo sličan okus. Ako ga odlučite uključiti u svoju prehranu, preporučujemo da slijedite savjete u nastavku. Zbog veličine produljuje se vrijeme termičke obrade - pureća jaja trebat će dulje kuhati u vodi i peći u tavi. To će spriječiti mogući prijenos salmonele.

Stoga je moguće izleći vlastitog purana iz jaja za valenje. U tom slučaju, međutim, budite spremni na to da će purica biti zahtjevnija u odnosu na kokoš u pogledu količine hrane koju joj morate osigurati. Inače, uzgoj purana se bitno ne razlikuje od uzgoja kokoši.

Ne zaboravite da ćete od puretine imati najviše koristi od mesa. Među gurmanima je običaj da svaki njegov mesnati dio ima specifičan okus i od njega se u kuhinji može dočarati jelo od kojeg će svima poteći sline.

Ako biste radije imali kokoši za meso, potražite pasmine koje su uzgojene za to - Dorkinka ili Sussex pasmina, na primjer. One su veće i jače za razliku od gore spomenutih lakih pasmina kokoši nesilica.

Dakle, purica nije baš broj jedan po nesivosti jaja, ali može ponuditi jednu prednost  - meso. 

Puran je prvi put udomaćen u Americi, odakle potječe njegov prethodnik, divlji puran. U Europu su ga donijeli Španjolci svojim brodovima tek u 16. stoljeću, kada su ih još zvali indijske kokoši. Naši preci su ih udomaćili tek nakon tisuću devetstote godine.