Zašto (ne) izolirati kokošinjac?

Kokoši imaju prirodnu zaštitu od hladnoće – perje. Kada se navečer smjeste na prečku, nakostriješe perje i između tijela i perja stvore izolacijski sloj zraka. Zahvaljujući tome mogu održati toplinu čak i pri niskim temperaturama.

Važno je, međutim, da imaju mjesto gdje mogu mirno sjediti. Prečke trebaju biti suhe, izvan propuha i postavljene tako da kokoši ne sjede neposredno uz hladan ili vlažan zid. Kvalitetna stelja na podu kokošinjca i u gnijezdima za nesenje također pomaže održati ugodnije okruženje.

Izolacija može biti prednost posebno tamo gdje su zime duge, hladne, a kokošinjac lagan, tankih stijenki ili se nalazi na vrlo vjetrovitom mjestu. Može pomoći i kod manjeg jata koje prostor ne može dovoljno „zagrijati” vlastitim tijelima.

Izolirani kokošinjac može smanjiti nagle promjene temperature i pomoći u održavanju stabilnijeg okruženja. U nekim slučajevima bolja toplinska udobnost može pomoći i kod nesivosti, jer kokoši ne troše toliko energije samo na zagrijavanje organizma.

Izolirani kokošinjac ne znači automatski i bolji kokošinjac. Ako se izolacija napravi pogrešno i zaboravi se na prozračivanje, unutra može nastati vlažno, teško i nezdravo okruženje. A upravo je vlaga zimi vrlo opasna za kokoši.

U neprozračenom kokošinjcu nakuplja se vlaga iz izmeta i daha kokoši, pogoršava se kvaliteta zraka i mogu nastati idealni uvjeti za plijesan, neugodan miris ili parazite. Takvo okruženje kokošima ne odgovara ni zimi ni ljeti.

Dodatni problem može biti ljetno razdoblje. Ako je kokošinjac izoliran, ali se loše prozračuje, tijekom toplih mjeseci može se pregrijavati. Zato treba misliti ne samo na zimu, nego i na to kako će kokošinjac funkcionirati tijekom proljeća i ljeta.

Zrak bi u kokošinjcu trebao prirodno strujati tako da odvodi vlagu, ali da ne puše izravno na kokoši koje sjede na prečki. Ako je unutra suho, čisto i bez propuha, kokoši će hladnoću podnijeti mnogo bolje nego u toplom, ali vlažnom prostoru.

Kokošinjac ne mora nužno biti izoliran da bi kokoši u njemu preživjele zimu. Često pomažu jednostavne mjere:

Kvalitetna stelja pomaže izolirati od hladnog poda i održati suše okruženje. Zimi ju je dobro redovito provjeravati i po potrebi nadopunjavati ili mijenjati.

Važna je i prehrana. U hladnom razdoblju kokoši troše više energije za održavanje tjelesne temperature. Pomoći mogu kvalitetna hrana, prikladni dodaci, minerali i pristup čistoj vodi.

Ne zaboravite ni na vodu. Zimi se ona često smrzne prije nego što uzgajivač to primijeti. Praktična pomoć mogu biti grijaće podloge za pojilice ili pojilice protiv smrzavanja, koje pomažu održati vodu u tekućem stanju.

U najjačim mrazovima može se kratkotrajno koristiti i dodatna toplina, primjerice infracrvena lampa ili keramička žarulja. Uvijek je, međutim, potrebno paziti na sigurno postavljanje kako ne bi došlo do opeklina životinja ili požara.

Ako odlučite izolirati kokošinjac, pazite da kokoši ne dođu izravno do izolacijskog materijala. Stiropor, vuna ili drugi materijali trebaju biti prekriveni, primjerice pločom ili oblogom. Kokoši vole kljucati sve što im privuče pažnju, a nezaštićena izolacija mogla bi se brzo oštetiti.

Univerzalan odgovor ne postoji. Ako imate čvrst, suh i dobro zaštićen kokošinjac bez propuha, zdravo jato i uobičajene zimske uvjete, često nije potrebno posebno izolirati kokošinjac. Mnogo su važniji suhoća, čistoća, kvalitetna stelja, pravilna hrana i voda koja se ne smrzava.

Izolacija ima smisla tamo gdje kokošinjac jako promrzava, stoji na nezaštićenom mjestu ili uzgajate osjetljivije kokoši. Uvijek bi, međutim, trebala ići ruku pod ruku s dobrim prozračivanjem i redovitim održavanjem.