Zašto kokoši nesu manje jaja?

Svjetlost ima velik utjecaj na nesivost. Kokoši najbolje nesu u razdoblju kada su dani duži. Čim se dani počnu skraćivati, nesivost se može prirodno smanjiti. Uzgajivači to najčešće primjećuju u jesen i zimi, ali promjene u nesivosti mogu se pojaviti i kod dugotrajno lošijih svjetlosnih uvjeta u kokošinjcu.

Mitarenje je prirodan proces tijekom kojeg kokoši mijenjaju perje. U tom razdoblju njihovo tijelo troši mnogo energije na obnovu perja, zbog čega se nesivost često znatno smanji ili se na neko vrijeme zaustavi.

Mitarenje se najčešće javlja krajem ljeta i u jesen, ali može nastupiti i u nekom drugom razdoblju. Kokoši mogu izgledati manje uredno, gubiti perje i djelovati umornije. U tom razdoblju preporučuje se osigurati im mir, kvalitetnu hranu s dovoljno proteina i vitamina.

Na nesivost mogu utjecati i vrijeme te temperatura u kokošinjcu. Ako je kokošima prevruće, mogu unositi manje hrane, više piti i općenito štedjeti energiju, što se može odraziti na pad nesivosti. U takvom razdoblju važno im je osigurati dovoljno svježe vode, hlad i dobro prozračen kokošinjac.

Problem može biti i velika hladnoća. Ako kokoši troše mnogo energije na zagrijavanje, može im ostati manje energije za stvaranje jaja. Zimi zato pomaže suh kokošinjac bez propuha, kvalitetna stelja, dovoljno hrane i redovit pristup vodi koja se ne smrzava.

Kvalitetna hrana temelj je zdravog uzgoja i dobre nesivosti. Kokošima je potreban uravnotežen obrok koji im osigurava dovoljno energije, proteina, minerala i drugih važnih tvari.

Ako kokoši dobivaju uglavnom ostatke iz kuhinje, nedovoljno raznoliku hranu ili nemaju pristup gritu i mineralnim dodacima, to se može odraziti upravo na slabiju nesivost. Važan je i kalcij, koji je potreban za stvaranje ljuske jajeta.

Kokoši su osjetljivije nego što se možda čini. Na nesivost može utjecati stres zbog nove okoline, premještanja, promjena u jatu, dodavanja novih kokoši, česte buke ili prisutnosti predatora u blizini kokošinjca.

Problem može biti i nedostatak prostora, često uznemiravanje ili sukobi među kokošima. Ako se neka kokoš u jatu osjeća ugroženo, to se može odraziti upravo na njezino ponašanje i nesivost. Pomoći mogu siguran kokošinjac, dovoljno velik ispust, mirno mjesto za nesenje i dobro organiziran prostor.

Nesivost se mijenja i s dobi. Mlade nesilice počinju nesti postupno, a njihova se nesivost s vremenom ustali. Najveća nesivost obično je kod mlađih kokoši, dok starije kokoši mogu nesti manje jaja, ali često veće veličine.

Obratite pozornost ako su kokoši apatične, mršave, imaju nakostriješeno perje, manje jedu, teže se kreću ili općenito izgledaju umorno. U takvom slučaju preporučuje se provjeriti kokošinjac, stelju, prečke i same kokoši. Ako sumnjate na bolest, najbolje je obratiti se veterinaru.