Kako započeti s uzgojem koza?

Najidealniji broj je 12–13 jedinki. U takvom stadu već su uspostavljeni stabilni hijerarhijski odnosi i društvene veze, što doprinosi ukupnom blagostanju životinja. Njihov instinkt za stado vidljiv je čak i ako nabavite samo jednu kozu. Ona će se tada povezati s drugom životinjom ili osobom u svojoj blizini. Ako do toga ne dođe, životinja može razviti psihološke probleme, što će se odraziti i na njezino fizičko zdravlje. Može prestati uzimati hranu, početi više ležati i biti apatična. Ako takvo stanje potraje, moguće je da će doći do uginuća životinje.

U stadu je idealno imati više ženki i jednog mužjaka. Mužjak će prirodno oploditi ženke u vrijeme parenja, pa nije potrebno razmišljati o umjetnoj oplodnji. Jariće možete prodati ili zadržati ženke za daljnji uzgoj. Pazite, međutim, na srodstvo pri parenju!

Ako ne želite da mužjak oplodi ženke, možete ga kastrirati. Općenito se ipak preporučuje imati jednog mužjaka u stadu, jer to doprinosi smirenosti koza. Ako planirate uzgajati koze samo za tov, a ne želite cijelo stado, idealan izbor su kastrirani jarci (kapuni). Oni bolje iskorištavaju hranjive tvari i postižu veće dnevne priraste u usporedbi s nekastriranim jarcima.

Odabir pasmine ovisi prvenstveno o svrsi zbog koje nabavljate životinje. Koze možete uzgajati zbog mlijeka, mesa ili kao kućne ljubimce. Postoji mnogo pasmina i izbor ovisi isključivo o vama. Većina pasmina je mirna i nezahtjevna za uzgoj.

Mesne pasmine koriste se prvenstveno za proizvodnju mesa. U ovu kategoriju spada, primjerice, burska koza, koja je prepoznatljiva po svojoj većoj tjelesnoj građi. Mužjak može doseći težinu od 80–100 kg, a ženka 60–75 kg. Njihov dnevni prirast je 180–250 g/dan. Također, u ovu kategoriju spada walliserska crnovrata koza, koja je kombinirana pasmina i ima nešto manju težinu. Osim ovih pasmina, za meso se mogu uzgajati i crvena sokoto koza ili kamerunska koza.

Sljedeća zasebna kategorija su mliječne pasmine. Kao što ime sugerira, ove koze se uzgajaju prvenstveno za proizvodnju mlijeka. U ovu skupinu spada bijela kratkodlaka koza, koja može biti s rogovima ili bez njih. Mužjak ove pasmine dostiže težinu od 70–90 kg, a ženka nešto manje – 55–70 kg. Što se tiče mliječnosti, ona može doseći do 1000 kg mlijeka po laktaciji, a plodnost im je 180–200 %. Drugi poznati predstavnik ove kategorije je smeđa kratkodlaka koza. Ona je otprilike 10 kg lakša, ali nešto plodnija. Manje poznate, ali i dalje značajne pasmine su sanska koza, toggenburška koza, anglonubijska koza i durinška šumska koza.

Značajnu skupinu čine i patuljaste koze. One su korisne za ispašu vrtnih površina, ali se uzgajaju i kao kućni ljubimci ili iz hobija. U ovu skupinu spada, primjerice, nizozemska patuljasta koza, koja je poznata ne samo po svojoj veličini, već i po šarenoj boji krzna. Ove koze su vrlo male i teže samo 15–23 kg. Mužjak može težiti i do 40 kg. Još jedan predstavnik ove kategorije je kamerunska patuljasta koza. Ova pasmina ima istu težinu kod oba spola – oko 25 kg. Poznata je po svom robusnom tijelu i kratkim nogama.

Osnova za uzgoj je štala i vanjski zaklon, koji moraju biti dovoljno veliki da sve koze imaju dovoljno prostora. Unutra se dodaje stelja radi njihove udobnosti i dobrobiti. Vanjski prostor mora biti dobro osiguran, ne samo kako bi se spriječio bijeg životinja, već i ulazak predatora.

Životinje je često potrebno i fiksirati, primjerice pri kontroli zdravlja, mužnji ili obrezivanju papaka – za to se koriste posebni fiksacijski alati. Kao posljednji element osnovne opreme možemo spomenuti hranilice ili jasle za hranu i pojilice za osiguranje stalne opskrbe vodom.

Koza provodi 2/3 svog vremena tražeći i preživajući hranu. Osnovu obroka čini voluminozna hrana (sijeno, zelena krma – ispaša, silaža, senaža, slama). Uz to se dodaje zrno (mljevena zrna, zob, ječam, pšenica ili kukuruz). Također možete koristiti gotove smjese hrane.

Ne smijemo zaboraviti ni minerale i vitamine. Njih ćete nadoknaditi pomoću mineralno-vitaminskih lizova. Imunitet možete podržati vitaminom C, a apetit i probavu poboljšati pivskim kvascem ili češnjakovim specijalitetima.

Potrošnja vode kod muznih koza može doseći i do 10 l/dan. Stoga je redovito nadopunjavajte i mijenjajte, jer su koze poznate po osjetljivosti na čistoću vode.

Kao što konjima rastu kopita, tako i kozama rastu papci, stoga im je potrebna redovita njega. Idealno vrijeme između pojedinih korekcija je 3–4 mjeseca. U slučaju problema (apscesi, lomljivost, šepanje itd.), treba ih obavljati i češće. Prije njege preporučuje se kupanje u dezinficijensu. Zatim možete krenuti s obradom papaka. Njega se može obavljati raznim škarama, kliještima ili noževima. U intenzivnijoj njezi mogu se koristiti i razne tinkture, katran, zavoji ili trake.