Uzgoj alpaka i lama

Pravilno ime lame je domaća lama, dok je alpaka poznata kao lama alpaka. Obje vrste pripadaju istom rodu kao divlje životinje guanako i vikunja. Glavne razlike između lame i alpake su u veličini i kvaliteti vune.

Domaća lama je najveća među andskim lamama – u grebenu može doseći visinu do 150 cm. Mužjaci obično teže oko 170 kg, dok su ženke nešto lakše i imaju težinu oko 150 kg. Od jedne lame godišnje se može dobiti oko 2 kg vune, koja je prilično gruba, duga i može biti različitih boja, od bijele do crne.

Alpaka je znatno manja od domaće lame; njezina visina u grebenu kreće se između 70–90 cm. Mužjaci teže oko 60–80 kg, dok ženke imaju oko 55 kg. Alpake su prepoznatljive po svojim kratkim i uspravnim ušima. Njihova vuna je puno finija, kvalitetnija i dulja od one kod lame. Od jedne alpake godišnje se može dobiti do 3 kg ove cijenjene vune, a raspon boja sličan je kao kod domaće lame.

Lame i alpake su vrlo otporne životinje koje dobro podnose kišu, mraz i visoke temperature. Idealno sklonište za njih je štala koja im pruža suhoću i zaštitu od vjetra. Međutim, ne mora biti izolirana. Ove životinje ne podnose zatvorene prostore, pa je važno da vrata štale uvijek budu otvorena. Jedna od lama instinktivno će ležati na ulazu kako bi mogla čuvati stado od potencijalne opasnosti.

Budući da su lame i alpake društvene životinje, uvijek ih treba držati barem u paru. Za napajanje je idealna automatska pojilica, ali zimi treba paziti na zaleđivanje – dobro rješenje je grijaća pojilica. Za hranjenje se pokazao boljim korito nego jasle ili hranilica. Također, važno je osigurati kvalitetnu ogradu za ispašu, jer su lame izvrsne skakačice, osobito domaća lama. Visina ograde trebala bi biti najmanje 150 cm.

Osnova prehrane lama i alpaka je kvalitetno sijeno, koje im je potrebno tijekom cijele godine – čak i ljeti. Svježa paša im služi samo kao dodatak prehrani. Alpaka dnevno pojede oko 2 kg sijena, dok lama pojede dvostruko više. Kod obje vrste važno je osigurati dovoljno vitamina, minerala i elemenata u tragovima. Nedostatak tih hranjivih tvari može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. U njihovoj prehrani ne bi smjeli biti suhi kruh ili velike količine povrća, osobito onog koje izaziva nadutost. Kao povremenu poslasticu možete im dati mrkvu – ali u umjerenim količinama.

Lame i alpake također trebaju imati pristup granama za grickanje. Naime, moraju redovito brusiti svoje prednje zube, koji im neprestano rastu. Najbolji su izbor grane voćaka. Ako ne osiguramo dovoljan broj grana, mogu početi grickati drvene ograde ili zidove štale. Ako u njihovom prostoru imamo stabla koja ne želimo da grizu, potrebno ih je zaštititi.

Lame imaju vrlo strogu hijerarhiju u stadu. Ako imamo lamu od mladosti, može nas smatrati svojim partnerom, ali u odrasloj dobi ponekad pokušava preuzeti dominaciju. Među sobom lame dominaciju dokazuju pljuvanjem (zanimljivo je da lame ne pljuju slinu, već želučani sadržaj) ili fizičkim sukobima. Ovo može biti posebno opasno kod mužjaka. Zato je važno dosljedno ih odgajati i redovito trenirati. Lame se relativno lako dresiraju – mogu se naviknuti na povodac i uzicu. Ključno je da nam lama u potpunosti vjeruje i da nas spremno slijedi. Lame se mogu obučiti i za nošenje tereta, ali težina tereta ne smije prelaziti četvrtinu težine životinje.

Većina zdravstvenih problema kod lama i alpaka povezana je s nepravilnom prehranom i osjetljivim probavnim sustavom. One su tzv. neprav(i) preživači, što znači da nemaju klasičan četverokomorni želudac, već želudac podijeljen u tri dijela: C1, C2 i C3. Nepravilna prehrana može uzrokovati prekomjernu kiselost želuca. Ove životinje su također sklone parazitima, stoga je preporučljivo dva puta godišnje obaviti koprološku analizu i po potrebi ih dehelmintizirati. Iako lame i alpake nemaju obvezna cijepljenja, preporučuje se preventivno cijepljenje barem protiv tetanusa.

Još jedan važan aspekt brige je redovita njega papaka, koji bi se trebali kontrolirati i rezati najmanje jednom godišnje. Vuna se najčešće šiša posebnim škarama za ovce. Šišanje se obavlja u proljeće, kako bi im dlaka imala dovoljno vremena za rast prije zime i omogućila im pravilnu termoregulaciju.

Uzgoj lama može biti vrlo zanimljiv i atraktivan hobi, ali također nosi veliku odgovornost. Svaka lama mora biti pravilno registrirana i imati svoj identifikacijski dokument. Ako razmišljate o uzgoju lama, uvijek pazite na provjereno podrijetlo živtinja i osigurajte im kvalitetne životne uvjete.