Torzija želuca

Torzija znači uvrtanje – u ovom slučaju uvrtanje želuca oko vlastite osi. Kao posljedica toga dolazi do zatvaranja i ulaza i izlaza iz želuca. U unutrašnjosti se počinju nakupljati plinovi, a tlak brzo raste. Želudac se širi do ekstremnih dimenzija i pritiskom steže vitalne krvne žile koje opskrbljuju želudac i okolne organe. Za psa je ovo stanje vrlo bolno. Zbog smanjenog protoka krvi tkiva počinju odumirati, može doći do pucanja krvnih žila, šoka i potpunog kolapsa organizma. Bez pravovremene veterinarske pomoći pas vrlo brzo ugiba zbog zatajenja krvotoka.

Točan uzrok nastanka torzije želuca još uvijek nije potpuno poznat. Među glavne rizične čimbenike spada davanje velike količine hrane odjednom, oslabljena trbušna muskulatura, fizička aktivnost nakon obroka, pretjerana fermentacija hrane u želucu ili gutanje zraka. Važnu ulogu ima i genetika – torzija se češće javlja kod velikih pasa s dubokim i prostranim prsima. Među predisponirane pasmine ubrajaju se irski vučji hrt, njemački ovčar, bokser, seter, njemačka doga i druge slične pasmine.

Tipični simptomi torzije želuca uključuju primjetno napuhnuti trbuh, pretjerano slinjenje (tzv. salivacija), ukočen stav i bijelu pjenu u ustima. Pas se često pokušava izbljuvati, ali bez uspjeha. Može biti nemiran, nervozan i drhtati. Ubrzano disanje ukazuje na početak boli. Pri pogledu na desni može se primijetiti promjena boje – od izrazito crvene do blijede, ovisno o stupnju šoka i prokrvljenosti. Do torzije najčešće dolazi u rasponu od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon obroka. U slučaju pojave ovih simptoma potrebno je odmah reagirati – nazvati veterinara i bez odlaganja odvesti psa na pregled. Ovo je stanje u kojem odlučuju minute.

Liječenje zahtijeva brzu intervenciju veterinara. Najprije je potrebno stabilizirati pacijenta infuzijskom terapijom, a zatim izvesti kirurški zahvat kojim se želudac vraća u ispravan položaj. U nekim slučajevima potrebno je ukloniti već odumrli dio želuca. Nakon operacije obično se daju antibiotici zbog moguće prodora bakterija u krvotok, potporni lijekovi za probavu te kašasta, lako probavljiva hrana. Veterinar određuje točan postupak oporavka, uključujući doziranje i količinu hrane.

Najbolja prevencija je osigurati psu mirovanje nakon obroka – idealno najmanje 1 do 2 sata. Preporučuje se dnevnu količinu hrane podijeliti na dva manja obroka, ujutro i navečer. Važno je spriječiti fizičku aktivnost neposredno nakon jela i pobrinuti se da pas ne guta hranu prebrzo. Vrlo učinkovita preventivna mjera je tzv. gastropeksija – kirurško pričvršćivanje želuca za trbušnu stijenku. Ovaj zahvat izvodi veterinar i značajno smanjuje rizik od torzije jer se želudac fiksira i više se ne može uvrnuti.