Kako pravilno odabrati hranilicu za perad?

Vjerojatno je najjednostavnija situacija kod kokoši, gdje možemo odabrati gotovo bilo koju vrstu hranilice, a vodimo se niže navedenim kriterijima. Kod ostale peradi uzima se u obzir njihova veličina – ako se radi o pilićima, prepelicama ili golubovima, potrebno je prilagoditi veličinu hranilica njihovoj tjelesnoj građi. Pri uzgoju vodene peradi važno je imati na umu da guske i patke preferiraju mekanu, vlažnu hranu, za koju su njihovi kljunovi optimalno prilagođeni, te se stoga najčešće koriste različiti oblici koritastih hranilica i zdjela.

Kod slobodnog uzgoja važno je osigurati da svaka jedinka ima nesmetan pristup hrani. To znači da je potrebno osigurati dovoljan broj hranilica i rasporediti ih na optimalnoj udaljenosti jedne od druge. Ako uzgajate veći broj peradi, primjerice kokoši, bolje je koristiti više manjih hranilica nego jednu veliku. Dominantne jedinke mogu sprječavati slabije jedinke u pristupu hrani, što može dovesti do njihovog slabijeg razvoja i smanjenja produktivnosti.

Ovaj problem može se pojaviti kod bilo koje peradi, ali najčešće se javlja upravo kod kokoši. Stoga ga je najbolje spriječiti od samog početka pravilnim uzgojnim postupcima.

Perad se najčešće hrani gotovim smjesama, koje mogu biti suhe ili vlažne. Kod suhih smjesa mogu se koristiti nožne, tubularne ili koritaste hranilice, dok su kod vlažnih smjesa najbolji izbor koritaste hranilice, bilo pocinčane ili plastične. Također je moguće koristiti jednostavne zdjele, ali njihov nedostatak može biti nepotrebno rasipanje hrane.

Vjerojatno najpopularniji oblik hranilica su tubularne hranilice, čija je prednost jednostavno rukovanje i relativno velika zaštita hrane od rasipanja i vanjskih utjecaja. Možemo birati između različitih veličina tubusa, uzimajući u obzir broj uzgajanih jedinki peradi. Dobar izbor može biti i postavljanje hranilice na noge ili njezino vješanje (uvijek na visini koja će biti lako dostupna). Tubularne hranilice namijenjene su hranjenju sjemenkama i suhim smjesama.

Najčešći oblik samoposlužnih hranilica su nožne hranilice. Njihova je prednost to što dobro štite hranu od glodavaca, divljih ptica i vremenskih utjecaja, ali treba uzeti u obzir da perad mora naučiti kako ih koristiti. Obično im je potrebno oko tjedan dana da ih prihvate, a tijekom tog razdoblja potrebno je nuditi kokošima hranu i u zdjelama ili drugim hranilicama. U nožnu hranilicu preporučuje se staviti vrlo privlačnu hranu koja kokošima odgovara, ili je isprva opteretiti nekim utegom kako bi se lakše naučile kako je koristiti. Također, kod nožnih hranilica potrebno je prilagoditi njihov broj veličini jata – kod većine modela računa se jedna hranilica na 4 do 5 jedinki.

Za kućne majstore imamo prijedlog za izradu vlastite hranilice – možete koristiti bilo koju plastičnu posudu, u koju ćete jednostavno izbušiti otvor i postaviti nastavak kroz koji će hrana prolaziti, a istovremeno biti zaštićena od vremenskih utjecaja. Razmak između pojedinih otvora trebao bi biti oko 15 cm, kako bi svaka kokoš imala dovoljno prostora za nesmetano hranjenje.

Bez obzira na oblik hranjenja peradi, nikada ne zaboravite osigurati izvor kvalitetne i svježe pitke vode!